Čovjek je kompleksno, kontradiktorno stvorenje. Odlikuju ga i najviši usponi humanizma i najniža djela. Koje osobine čine moralnu srž koja omogućava ljudima da ostanu ljudi u ekstremnim situacijama? Zahvaljujući čemu čovjek ne gubi ljudsko lice ni iznad ponora?
Koncept odzivnosti
Jedan od ovih ključnih koncepata je odzivnost. Ova riječ u eksplanatornim rječnicima definirana je na sljedeći način. U Efremovoj se tumači kao sposobnost da se lako odgovori, odgovori na nešto, spremnost da se pomogne, saosjeća s drugima. Isto objašnjenje daje i Ožegov. Prema Kuznjecovu, responzivnost je leksema koja, pored već navedenih nijansi značenja, ima još jednu stvar: osetljivo opažati, živo reagovati na nešto. Sinonimi i antonimi pomoći će u dopuni semantike riječi. Oni takođe objašnjavaju nijanse značenja. Prema rječnicima sinonima, odzivnost je srdačnost, dobronamjernost, ljubaznost, simpatičan stav, osjetljivost, osjetljivost. I takođe pažnja. Zauzvrat, suprotne nijanse značenja su ravnodušnost, sebičnost, bešćutnost, bezdušnost, formalizam. Kao što vidite, opšta semantikaemocionalno-evaluacioni niz je negativan. Dakle, responzivnost je moralna kategorija koja ima pozitivne evaluacijske karakteristike i igra važnu ulogu u formiranju visoko razvijene etičke ličnosti.
Studije slučaja
Prelazeći s teorije na praksu, prisjetimo se poznatih Tjučevovih redova: "…i nama je dato sažaljenje, kao što nam je data milost." Šta to znači? Milost je milost Božja, besplatan i milosrdan dar. Shodno tome, odziv prema ljudima, odnosno simpatija i pomoć prema njima, takođe treba da se manifestuje i izvodi „tek tako“, bez ikakvog očekivanja nagrade. I ne samo ljudima – svim živim bićima! Uostalom, ako dijete ili odrasla osoba, hodajući ulicom, udari mačku, požali što je bacio komad hljeba psu lutalici, ili ravnodušno gleda kako neko lomi granu drveta, teško da je uopće sposoban za samilost! Ono što je još važnije: ravnodušnost i odzivnost, po pravilu, nisu urođeni. U svakom od nas se njeguju oba kvaliteta. Prvo porodica, zatim okruženje, cijela duhovna atmosfera društva u kojem živimo. I plus samoobrazovanje. Lični rad na sebi je možda najvažniji momenat u formiranju određenih karakternih osobina. Na kraju krajeva, odzivnost bi trebala biti prisutna u nama bez obzira na naše lične sklonosti ili nesklonosti. Prosjaka ili pijanca na ulici obično nije prijatno gledati. Ali osoba dobra srca neće ga ostaviti bez pomoći!
Mogućnost da budete na ivici
Kadaodabrali smo sinonime za riječ „odgovornost“, nismo spomenuli takt. Kako su ta dva kvaliteta povezana? Takt je sposobnost u razgovorima, u postupcima da se ne pređu određene granice, kršeći koje možete čak i nehotice uvrijediti, povrijediti, razočarati. Uostalom, ako pretjerano pokazujete suosjećanje, suosjećanje i opsesivno nudite pomoć, tada umjesto pozitivnog efekta možete postići potpuno suprotno. A dobre namjere neće donijeti korist, već štetu. Emocionalna odzivnost, dakle, ne nastaje bez delikatnosti, opreza, poštovanja u međusobnom ophođenju. Usklađenost sa normama vanjske i unutrašnje kulture je ovdje preduvjet. Dakle, pred strancima nećete pitati nekoga, čak ni bliskog prijatelja, o duboko ličnim stvarima. Ili u razgovoru sa nepoznatom osobom, čak i ako ste joj jako naklonjeni, nećete previše burno izražavati emocije. Ljubaznost prema rođacima, kolegama, strancima je takođe jedna od manifestacija odzivnosti. Kao i sposobnost da se izvinite, priznate pogrešno, odmaknete se. A ako neko vjeruje da su ti postupci manifestacija slabosti i nedostatka volje, duboko se vara. Upravo ovo ponašanje je jasna demonstracija moralne snage, fleksibilnog uma i dobrog vaspitanja!
Žrtvuj se za druge
Često, odzivnost uključuje takve radnje koje su povezane sa nekom vrstom žrtve, voljnim naporom. Odnosno, biti ljubazan nije tako lako i jednostavno. Ponekad morate pomoći ne samo onima koji vas o tome pitaju. Kada razgovarate s nekim, možete osjetitineizgovorena molitva. Ne može svako da odgovori na to. Ali samo onima koji na prvo mjesto stavljaju tuđe nevolje, problematične situacije ili interese. Trudi se da čini dobro drugima, a zatim, na kraju, ali ne i najmanje važno, brine o sebi. Dakle, bez senzibiliteta, posebne duhovne budnosti, saosećanja, nema simpatičnih ljudi!
Odaziv i tolerancija
Još jedan važan aspekt kvaliteta koji razmatramo je tolerancija prema ljudima. Bez toga jednostavno ne može biti odgovora. Prihvaćati druge onakvima kakvi jesu, ne pokušavati ih preoblikovati da odgovaraju sebi, svojim standardima, iskreno se prema njima odnositi, opraštati slabosti i ne uočiti nedostatke – bez toga nema prave ljudskosti, a samim tim ni odziva. Zašto? Jer netolerancija je sestra sebičnosti. Odnosno, potpuna suprotnost svemu što je u korelaciji sa popustljivošću, velikodušnošću, saosećanjem. Najupečatljivije oličenje ovih kvaliteta bili su Isus Hrist, Majka Tereza i druge visoko duhovne ličnosti, a Božje zapovesti nas uče kako da ih manifestujemo našim bližnjima.